Obraćanje premijera Spajića na svečanom prijemu povodom obilježavanja 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore

Poštovane građanke i građani Crne Gore,

uvaženi gosti, prijatelji naše zemlje,

Državu jakom ne čini veličina teritorije, ni snaga vojske, niti vještačko jednoumlje, već sposobnost građana da različitosti pretvore u zajedničku viziju, a onda tu viziju do kraja i ispune.

Ta misao savršeno odslikava sadašnji trenutak. Dvije decenije nakon obnove nezavisnosti, Crna Gora ima ideju koja je spaja i vodi, ideju čijem ostvarenju nikada nijesmo bili bliži, a to je evropska Crna Gora i projekat ujedinjene Evrope, možda i posljednji pravi mirovni projekat na svijetu.

Kada je 1910. godine Crna Gora proglašena kraljevinom, predsjednik Vlade Lazar Tomanović rekao je da naša zemlja ima pravo da zauzme mjesto među narodima "kao ikoja druga evropska država".

Više od vijeka kasnije, to mjesto smo predanim radom izgradili i ponosno ga zauzimamo.

Referendum o formalno-pravnom statusu države bio je veliki, ali samo prvi korak ka izgradnji države. Ali iz dana u dan, odlučnom politikom, konstantno jačamo temelje naše nezavisnosti na svim poljima.

Međutim, Crna Gora nije ono što imamo, nego ono što svakoga dana iznova biramo da budemo.

Da bi bilo koja mala država bila vječna mora biti izvrsna. A to nije moguće bez izvrsnih ljudi, koji donose izvrsne odluke, bez sloge i mira sa susjedima, bez vladavine prava i spajanja vizije onih generacija koje imaju životno iskustvo vrijedno poštovanja sa onima koji nose nove vrijednosti i vještine.

Upravo sve to omogućava vizija evropske Crne Gore u kojoj ne gubimo sebe i svoju posebnost, već joj dodjeljujemo novu dimenziju kroz formalno članstvo u društvu najboljih.

Ovaj put nije jednosmjerna ulica i nije želja Brisela već njime želimo da idemo zbog Podgorice, Cetinja, Nikšića, Pljevalja, Bara, Ulcinja, Plava, Berana i svih naših gradova u kojima ljudi žele da žive bolje, pravednije i sigurnije.

Evropa nije politički cilj niti željena destinacija. Ona je ogledalo u kojem vidimo kakvi želimo biti - država koja štiti svoje građane, čuva vladavinu prava i poštuje svačije dostojanstvo.

I ono što nazivamo evropskim standardima u suštini je mjera naše spremnosti da budemo uređeno društvo - svjestan izbor, a ne obaveza.

U tom duhu nastavljamo zavjet predaka, utkan u same temelje naše pravne tradicije, da "ni jedan narod ne može biti čestit i srećan u kojem zakonitog suda i praviteljstva nema."

Pred nama su godine koje će pokazati kolika je naša sposobnost da dalje unaprijedimo kvalitet života naših građana, snagu institucija i nadogradimo vjeru jedni u druge.

Trenutno najveći uspjeh i blagodet nezavisne Crne Gore je da se u njoj lijepo živi i ne možemo više govoriti o bilo kom obliku diskriminacije. S druge strane moramo poštovati različita mišljenja, čuti i uvažiti drugačiji glas - jer ovo je dom svih nas.

Ono što mora da bude konstanta je poštovanje svoje zemlje, koje je, siguran sam, veće nego ikada u posljednjih 20 godina.

Najvažnije pitanje nije gdje smo bili prije dvije decenije - već šta želimo postati za dvadeset godina.

Želimo li biti društvo podjela - ili društvo povjerenja?

Gledamo li jedni na druge kroz razlike - ili kroz ono što nas spaja?

Želimo li Crnu Goru koja se zatvara - ili Crnu Goru koja ide naprijed?

Odgovore na ta pitanja ne daje jedan čovjek. Ne daju ih ni institucije, ni sistem. Dajemo ih svi mi.

Kao predsjednik Vlade, mogao bih da govorim o programima, strategijama i reformama. Ali želim reći nešto jednostavnije:

Vjerujem u ovu zemlju. Vjerujem u ljude koji svakog jutra ustaju, odlaze na posao i rade ga pošteno. U one koji porodicu čuvaju kao domovinu, a domovinu doživljavaju kao porodicu.

Neka nam ova godišnjica bude podsjetnik na ono što možemo kada smo zajedno, ali i dužnost da, kao pojedinci i kao društvo, bivamo bolji, hrabriji i solidarniji nego što smo bili.

Politika je služba, i jedino u toj formi je i privilegija. I kao premijer, svjestan sam posebne odgovornosti koju nosimo mi koji smo izabrani da odlučujemo.

"Dobrobit naroda neka bude najviši zakon". To nije prazna retorika, to je imperativ kojim se vodim i na koji pozivam sve kolege u javnom životu.

Istorijska uloga svake generacije u Crnoj Gori bila je da vodi svoje bitke. Ovo je naša - bitka za Evropsku uniju, za pokoljenja koja dolaze.

Ona nadilazi dnevnu politiku i stranačke, identitetske i svake druge podjele. Istorija ne kuca dva puta na ista vrata.

Zato - otvorimo ih zajedno!

U to ime - srećan Dan nezavisnosti.

Da je vječna Crna Gora!